Rukopis je dio zbirke glagoljskih kodeksa Zadarske nadbiskupije koju je prikupio don Pavao Kero. U zbirci se nalaze glagoljski rukopisi, uglavnom arhivsko gradivo, pronađeni u župama Zadarske nadbiskupije.
Napomena
Original
Napomena
Glagoljska knjiga Stanje duša 1690. – 1802.
Pismo i druge materijalne pojedinosti
Restauriran i uvezan. Ima 390 stranica. Prazne su 268, 269, 372-390. Do godine 1870. nalazio se kod glagoljaša I. Berčića u Zadru, a vraćen je Župnom uredu Pakoštane preko Nadb. ordinarijata u Zadru 9. I. 1880. (dopis br. 53/80). Pisan kurzivnom glagoljicom u cijelosti.
Napomena o srodnim naslovima
Oznaka u sklopu projekta digitalizacije Pakoštane_31.2
Napomena
Župni ured Pakoštane
Provenijencija
Doneseno iz Župnog ureda Pakoštane u Arhiv Zadarske nadbiskupije.
Napomena
Konzervirano, restaurirano i uvezano.
Bibliografija
Navedeno u: Popis glagoljskih kodeksa Zadarske nadbiskupije / Pavao Kero. Zadar, 2015. Str. 55-56, pod naslovom Glagoljska knjiga Stanje duša 1690. – 1802. Cvitanović, Vladislav. Popis glagoljskih kodeksa u zadarskoj nadbiskupiji. // Starine 47(1957), str. 198-199 Br. 152. Dostupno na: http://dizbi.hazu.hr/object/view/DLnzcp3BdL Franov-Živković, Grozdana. Prezimena mjesta Pakoštane u 17. i 18. stoljeću na temelju glagoljske knjige duša. // Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 55(2013), str. 61.
Napomena o reprodukciji
Digitalizirano u sklopu projekta "Digitalizacija, bibliografska obrada i istraživanje tekstova zadarsko-šibenskog područja iz razdoblja do kraja 19. st. pisanih glagoljicom, bosančicom i latinicom", (Odjel za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru, Hrvatska i Vestigia institut za istraživanje rukopisa Sveučilišta u Grazu, Austrija). Digitalna reprodukcija primjerka koji se čuva u Arhivu Zadarske nadbiskupije pod nazivom: Glagoljska knjiga Stanje duša 1690. – 1802. Oznaka u sklopu Projekta DIT_UNIZD - Pisana baština zadarskog i šibenskog područja: Pakoštane_31.2.
Sadržaj
Sadržaj: imena i prezimena Pakoštanaca koji su se ispovijedali i pričešćivali o Uskrsu: "Č. h. p. b. (1692.) na šest miseca aprila: kura od duša, ke se ispovidaju u vrime vazmeno u parohiji pakoškoj" (str. 6). "Č. ot. a. (1702.) mi(seca) marča: broj od duš, ke se ispovidaju u vrime vazmeno u crikvi sv. Mihovila u Pakoštani" (str. 11). Od 1690. do 1785., punih 95 godina uzastopce, donose se imena i patronimi svih ispovjeđenih i pričešćenih Pakoštanaca te se može lako izračunati njihov broj kao i broj obitelji. Navode se k tome imena najmenika (slugu), pastira, fruštira, stranaca, prišlaca (došljaka). Nedostaje popis za godine.1785. – 1788. i 1790. – 1800. Na str. 370 zapis: "Č. ot. o. z. (1789.) na. i. ž. (27) marča pišem, koliko se nalazi u sve župe – čeljadi – živuće muške i ženske, mali i veliki u istome mistu. Muški mali, ki se ne pričešćuju usve. o. e. (86), ženski mali. o. (80), usve muški i ženski mali. r. m. e. (166). Muški veliki. r. i. (110), ženski veliki. r. djerv. (130). Usve muški i ženske (veliki). s k. (240). Usve mali i veliki. u. e. (406). Parok don Ive Vulin pisa." Jezik: mješavina štokavštine i čakavštine. Glag. slovo "ê" (jat) služi za slova "e" i "j". Ispred nekih patronima nalazi se znak križa ‒ oznaka da je dotični umro. Kodeks je zanimljiv za statistiku, migraciju, sociologiju itd.