Rukopis je dio zbirke glagoljskih kodeksa Zadarske nadbiskupije koju je prikupio don Pavao Kero. U zbirci se nalaze glagoljski rukopisi, uglavnom arhivsko gradivo, pronađeni u župama Zadarske nadbiskupije.
Napomena
Original.
Pismo i druge materijalne pojedinosti
Kolacija: I12, II4, III6. Sastoji se od 44 stranice. Pisan kurzivnom glagoljicom do 1810. godine, a nakon toga latinicom na papiru. Paginacija je nadodana olovkom u gornjem dijelu rukopisa.
Napomena o srodnim naslovima
Oznaka u sklopu projekta digitalizacije Olib_30.24
Provenijencija
Doneseno iz Župnog ureda Olib u Arhiv Zadarske nadbiskupije.
Napomena
Konzervirano, restaurirao i uvezano.
Bibliografija
Navedeno u: Popis glagoljskih kodeksa Zadarske nadbiskupije / Pavao Kero. Zadar, 2015. Str. 51, pod naslovom Glagoljska madrikula Bratovštine sv. Petra i Pavla 1729. - 1822. Navedeno u: Franov-Živković, Grozdana. Glagoljski libar propovijedi olipskog kapelana don Šime Radova iz 18. stoljeća.//Zavod za povijesne znanosti HAZU u Zadru 59, 2017. Str. 223-250. URL: https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=281819
Napomena o reprodukciji
Digitalizirano u sklopu projekta "Digitalizacija, bibliografska obrada i istraživanje tekstova zadarsko-šibenskog područja iz razdoblja do kraja 19. st. pisanih glagoljicom, bosančicom i latinicom", (Odjel za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru, Hrvatska i Vestigia institut za istraživanje rukopisa Sveučilišta u Grazu, Austrija). Digitalna reprodukcija primjerka koji se čuva u Arhivu Zadarske nadbiskupije pod nazivom: Glagoljska madrikula Bratovštine sv. Petra i Pavla 1729. - 1822. Oznaka u sklopu Projekta DIT_UNIZD - Pisana baština zadarskog i šibenskog područja: Olib_30.24.
Sadržaj
Sadržaj: 12 kapitula, potvrda pravila od nadbiskupa Zmajevića (na latinskom jeziku) i Molina, sindika u Zadru, iz godine 1740. Ovo je bratovština olipskih glagoljaša, kojih je u to doba bilo 33, a bilo je upisano i 40 svjetovnjaka. U upravi su bili: prokaratur, vikarij i kančelir. Bratovština je posjedovala svoje vinograde, koje su obrađivali bratimi. Tom se prigodom trošilo za meso, rižu, bakalar, kolačiće, bob, glavice, ribu, kruh. Prodavali su: vino, rakiju, palce. Godine 1730. glagoljaš I. Piculić i braća darovaše Bratovštini svoje trsje "ko se nahodi pri sadu Mušunjevu – za vavek vikon. Amen" (str. 103), a bratimi se obvezaše svake godine izreći "jednu misu kantanu" za njihove mrtve. Između str. 62 i 63 umetnut papir na kojem se nalazi popis svijeća i misnoga ruha iz 1813. godine.