Nižić, (Brižić) Miho, rođen u Preku 1717. godine. U Matici krštenih župe Preko potpisuje se kao Brižić i Nižić (MK Preko, str. 20, 21, 32, 41, 42 i 49). Od 1743. do 1745. župnik je u Kožinu (KG Kožino); od 1762. do 1765. u Sutomišćici (MK Sutomišćica); u Polači 1760. (Bianchi II., str. 369), a u Briševu od 1764. do 1766. godine (MV Grusi). Od ožujka do kolovoza 1769. župnik je u Kalima (MK Kali, str. 175). Od 1767. do 1769. krstio je 13 puta (MK Preko, str. 10 − 19). Od 1769. do 1777. upravljao je župom Preko (1769. je kapelan, 1771. viceparok, 1772. kapelan, 1775. župnik, 1776. kapelan i 1777. župnik). Član je Bratovštine sv. Kuzme i Damjana u Polači: «Bi brat go(spodi)n don Mio Nižić parok» (SSKD Polača, str. 122). Spominje se u Madrikuli sv. Kuzme i Damjana na još dva mjesta: «Kus mesa po(štova)ni gos(podi)n don Miho Nižić li(bar) 2 so(ldini) 8» (SSKD Polača, str. 30); «Munta kus mesa don Mijo Nižić li(bar) 3 s(oldini) 102» (SSKD Polača, str. 33). Godine 1775. upisan je kao član Skule Duša od Purgatorija (GSDP, str. 7). Umro je 3. studenoga 1777. godine «od godišć 60 incirka» (MU Preko). «God don Mihi Nižiću 3. XI. 1777. parokianu» (KG Preko).