Projekt Digitalizacija, bibliografska obrada i istraživanje tekstova zadarsko-šibenskog područja iz razdoblja do kraja 19. st. pisanih glagoljicom, bosančicom i latinicom usmjeren je na digitalizaciju tekstova zadarsko-šibenskog područja iz razdoblja do kraja 19. st. pisanih glagoljicom, bosančicom i latinicom, koji su slabo digitalizirani dosadašnjim projektima, što podrazumijeva digitalizaciju prema prethodno detaljno razrađenim kriterijima za digitalizaciju. Navedeni kriteriji se temelje na odabiru one građe koja je najvrjednija za hrvatsku kulturu i pismenost, a bit će predmetom istraživanja znanstvenika uključenih u projekt. Opis građe temelji se na istraživanjima mogućnosti opisa knjižnične i arhivske građe u zajedničkom portalu pisane baštine zadarskog i šibenskog područja. U projekt su uključeni znanstvenici s više odjela Sveučilišta u Zadru, društvenog i humanističkog usmjerenja, te znanstvenici s drugih institucija, što jamči visoku znanstvenu razinu istraživanja i praktičnog dijela projekta te interdisciplinarnost projekta. Uključivanjem studenata ostvaruje se mogućnost obrazovne uloge projekta u području digitalizacije, očuvanja i obrade pisane baštine. Važan aspekt projekta jest i prezentacija digitaliziranog sadržaja i podataka znanstvenih istraživanja o zadarskoj pisanoj baštini, te istraživanje i uporaba kreativnih potencijala zadarske pisane baštine u znanstvene, prezentacijske, edukativne i turističke svrhe.
Arhiv Zadarske nadbiskupije i Državni arhivi u Zadru i u Šibeniku, te manje župe i pojedine knjižnice na zadarskom i šibenskom području posjeduju značajne zbirke hrvatske srednjovjekovne i novovjekovne pismenosti od početaka do 19. stoljeća, među kojima posebno mjesto zauzimaju zbirke glagoljske građe, i to arhivskog gradiva i knjižnične građe. Marom i napornim radom Vladislava Cvitanovića, Amosa Rube Filipija, Ante Strgačića, Petra Vlasanovića, Blaža Jurišića i osobito don Pavla Kere, glagoljski kodeksi Zadarske nadbiskupije su bili popisivani, no popisi su se nalazili na osam različitih mjesta što je otežavalo uvid u cjelinu glagoljske baštine zadarskog područja. Tiskom objavljeni Popis glagoljskih kodeksa Zadarske nadbiskupije koji je sastavio dr. sc. don Pavao Kero donio je popis svih kodeksa, fragmenata i arhivskog gradiva, njih 541, zadarskog područja. Riječ je o izuzetno vrijednom popisu s detaljnim kodikološkim i sadržajnim opisom svake jedinice, koji daje izvrstan uvid u bogatstvo glagoljske baštine šireg zadarskog područja. Nakon takva popisa koji je objavljen u obliku tiskane knjige, valja učiniti idući korak koji bi omogućio pretraživanje popisa online, i to prema više kriterija (npr. mjesto pisanja, mjesto čuvanja, mjesto uporabe, pisar, naručitelj, žanr, značajke materijala podloge ili uveza i druge kodikološke osobitosti i sl.) ali i lakše istraživanje i dostupnost samih jedinica građe istraživačima iz različitih područja znanosti. Uz to ostaje i velik broj u tim popisima nenavedene građe, osobito one pisane latinicom i bosančicom, koja je smještena po župnim uredima, na kopnu i na otocima, te po arhivima crkvenih i državnih ustanova ili pak njihovim knjižnicama.
Projekt uz (1) digitalizaciju građe obuhvaća i (2) inventarizaciju i katalogizaciju, odnosno izradu strojnočitljivog kataloga, što uključuje i istraživanja u području katalogizacije stare i rijetke, osobito rukopisne građe, međunarodnih i nacionalnih standarda bibliografskog opisa u suvremenom okruženju i aktivnog sudjelovanja u izradi i nadopunama međunarodnih i nacionalnih smjernica, pravilnika i standarda za opis rukopisne građe, (3) mjere zaštite građe (u suradnji s Konzervatorskim zavodom u Zadru), (4) istraživanje rukopisa iz pozicije raznih humanističkih disciplina, (5) istraživanja potreba korisnika istraživača iz područja humanistike, (6) objavljivanje digitaliziranih rukopisa te tekstova o njima, leksikona pisane baštine i ostalih rezultata znanstvenih istraživanja na portalu zadarske pisane baštine (7) praćenje i primjenu suvremenih trendova u području istraživanja kulturne baštine koja se provode u okviru digitalne humanistike i uspostavu centra za digitalnu humanistiku; te bi predstavljao (8) poligon za izvođenje laboratorijske i terenske nastave studenta informacijskih znanosti i studenata humanističkog usmjerenja u svrhu senzibiliziranja studenata prema kulturnoj baštini i problemu njezine zaštite, obrade i komunikacije.